Na susretu ugode sudjelovalo je još 20 mladih pjesnika, a svoje radove prestavili su autori i pjesnici Dubravka Pađen-Farkaš i Zorislav Vidaković.

Anica Bokor, prof. i knjižničarka

ČETIRI GODIŠNJA DOBA

Lake poput varke,

prve ljubičice kradu san.

Ogrnuta modrim kaputom,

zora pomamno doziva dan.

U šumi, mahniti vjetar šapće tajne,

u naručju ljulja breze,

potoke bistre i sjajne.

Dok ptičji pjev daljini postaje

sve tiša jeka,

životinje se izmučene predaju

starici  po imenu Žega.

Ružini pupoljci i dalje su u punom cvatu,

pale su prve kapi kiše.

Zelene šume koja sniva, opijene ljepotom,

nema više.

Lišće šušti, pjesma je zamrla u tišini,

svjetlo pucketave vatre sjaji u daljini.

Čuju se tihi koraci.

Nestade boja, inje dolazi.

S neba padaju bijele balerine,

ogrnute haljinama satkanim

od najnježnije svile.

Čuju se crkvena zvona,

svima je jasno: stigla je i Ona.

Najširim krajem i ove godine prođoše

sve četiri kraljice,

s krunama koje sjaje poput zvijezde Danice.

Nije li vam jasna priča ova,

odat ću vam, to su četiri godišnja doba.

Beatriz Brkić, 7. r.