Učenici su pokusom saznali o svojstvima sumpora (topljivosti u vodi i maslinovom ulju, alotropskim modifikacijama).  Pokus  dobivanja i ispitivanja svojstava sumporovog dioksida izveli su u školskom dvorištu.  Pod stakleno zvono stavili  su vodom navlaženi cvijet i plavi lakmus papir koji su prilijepili uz stijenku zvona. Ispod zvona stavili  su upaljenu svijeću. Zatim, zapalili  komadić sumporne trake u porculanskoj zdjelici i brzo umetnuli pod zvono Zapaljen sumpor gorio je plavičastim plamenom pri čemu se spajao s kisikom iz zraka i nastao je sumporov dioksid. Pojavila se magla (nastaje reakcijom između vodene pare, nastale gorenjem svijeće, i sumporova dioksida nastalog gorenjem sumporne trake). Svijeća se ugasila (sumporov dioksid ne podržava gorenje niti sam gori). Rubovi cvjetova su pobijelili. U prošlosti se to njegovo svojstvo upotrebljavalo za izbjeljivanje lanenih tkanina, vune i svile. Plavi lakmus papir je pocrvenio (vodena otopina sumporovog dioksida djeluje kiselo, što se vidjelo  po promjeni boje lakmus papira iz plave u crvenu).

Sumporov dioksid ima baktericidna i fungicidna svojstva pa se uporebljava za dezinfekciju vinskih bačvi, sterilizaciju suhog voća a rabi se i kao konzervans. U atmosferu dospijeva uglavnom spaljivanjem fosilnih goriva - ugljena i loživog ulja. Otapa se u kapljicama vode koje čine oblake, pri čemu, naučili smo, nastaje sumporasta kiselina koja zajedno s nastalom sumpornom kiselinom uzrokuje kiselost kiša tzv. kisele kiše. Kisele kiše zakiseljavaju tlo i vodu, i tako ugrožavaju opstanak biljnih i životinjskih vrsta. Također, uzrokuju i propadanje građevina jer otapaju mramor i vapnenac.

mr.sc. Biljana Pavić