Druženje je započelo prezentacijom fotografija koje su zabilježile prijašnje radionice i druženja. Nakon toga učenici su intervjuirali svoje bake i djedove. Postavili su im neka pitanja vezana uz boravak u našoj školi i njihova razmišljanja o ovakvoj vrsti sudjelovanja u životima unuka.

Evo i nekih njihovih izjava:

Izjavili su da su se u našoj školi osjećali ugodno, lijepo, ovladale su ih emocije i sjećanja na njihove školske dane.

Na upit jesu li se iznenadili kada su dobili poziv u školu i što su očekivali od dolaska, odgovorili su da su se ugodno iznenadili i obradovali pozivu, te da su očekivali ugodno druženje i prisjećanje na svoje školske dane.

Većina baka i djedova je bila na gotovo svim susretima , a ostali prema svojim mogućnostima.

Na pitanje jesu li očekivali da će ikada sjediti ponovno u školskim klupama i to sa svojim unucima,odgovorilli su da to nisu očekivali.

Sve teme radionica su im se svidjele jer su im omogućile da dio svojih znanja i naših običaja prenesu svojim unucima i na taj način ih spase od zaborava. Bilo je i prijedloga da se bake uključe u edukaciju djece za rad u vrtu.

Na kraju su bake i djedovi zaključili da im se jako sviđa ovaj način uključivanja u živote svojih unuka i da je vrijeme provedeno u ovim radionicama bilo ugodno i korisno i za unučad, a i za njih same.

Nakon toga učenici 4.a održali su razrednu priredbu posvećenu svojim gostima, a zatim su ih darovali slikama od suhog cvijeća koje su sami napravili.

Poslije darivanja još su se malo družili uz neizostavne slastice koje su pripremile bake.

Učiteljica Ljiljana Opančar