2012-05-10 19:48:11

Terenska nastava u Zagrebu 20. travnja 2012.

 

20. travnja 2012. godine u 05 30 sati ispred naše škole krenula su put Zagreba dva autobusa puna šestaša, sedmaša i osmaša s razrednicima Sandrom Štiks, Zoricom Jukić, Tamarom Glavaš, Vedranom  Čerinom,  Romanom Borš-Mačak i Nenadom Markovićem te sa časnom Milkom Zečević-Tadić.

Čekali su  nas  uzbudljivi, zanimljivi  i raznoliki sadržaji. 

I, zaista…

Prvo je odredište bila Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u kojoj smo nazočili izvedbi simfonijskog orkestra „ Lubav u dulu i molu - Romeo i Julija“.

Neke se dojmila glazba, a neki su ostali osupnuti i izgledom dvorane.  Ovako se na to osvrnula Karla Šarac, učenica 6. b razreda:

„…Lisinski je odisao profinjenošću pa čak niti tmurno i oblačno nebo nije moglo prekriti njegov sjaj.  Potpuno ista slika i unutra. U predvorju, koje podsjeća na modernu kraljevsku palaču, isprepliću se različiti umjetnički stilovi: od mramornih pločica i stupova, kristalnih lustera, drvenih zidnih obloga do metalnih instalacija. Na prvu pomisao nespojivo, no zapravo savršeno usklađeno.“

Nakon ručka u Pivnici Medvedgrad uputili smo se u Tehnički muzej.  Dio muzeja gdje su nam prezentirali neka otkrića Nikole Tesle zapanjio je i oduševio sve ( a neke i uplašio).  Više je preplašenih ipak bilo u dijelu muzeja nazvanom Rudnik.

Zašto? Otkrila je Karla Lauš, učenica 6.a razreda:

„…Bilo je mračno. Bili smo 5 metara ispod zemlje, tako da i nije bilo baš toplo, posebice onima u majicama kratkih rukava.  Hodajući, uočavali smo kako se prostor mijenjao – prolaz je bio uzak pa širok, visok, nizak, kamen, drven, zagušljiv i vlažan pa suh i prozračan… Zapravo, rudnik je bio vrlo zanimljiv, ali tamo nikako ne bih voljela ići sama. Bilo je olakšavajuće kad smo se napokon vratili na površinu.“

Naše poslijednje odredište Stella Malinović, učenica 6.a razreda doživjela je ovako:

„Stigli smo!“ rekla je sestra Milka i hitro pozvonila na vrata na kojima je pisalo Samostan sestara Naše Gospe.  Nakon što su su vrata otvorila, učenici su počeli ulaziti i militi po samostanu sve do jedne poveće prostorije. To je bila kapelica. Časna Cecilija sjedila je za velikim orguljama, časna Martina uvela nas je u prošlost Svetog reda samostana. Zapjevali smo, ponešto naučili i s poklončičima u ruci sačekali bus.“

 

Bus, Arena Centar, bus… i u 23 00 sati vratismo se  na polazišno mjesto – Drinska 14, Osijek.

Kako bogat dan!

                                                                       

                                                                                              Zorica Jukić, prof.

 

 

 


Osnovna škola August Šenoa Osijek