Osnovna škola August Šenoa Osijek

Tehnologija sve više i više postaje dio naše svakodnevnice, a razmišljati digitalno jedna je od ključnih kompetencija kako za sadašnjost, tako i za budućnost. 

Europski tjedan programiranja ove godine smo obilježili radionicom Uvod u programiranje za 5. razrede koji se tek upoznaju s programskim jezicima. 

Radionica je počela vrlo ozbiljno u želji da saznamo što je to programiranje i zašto zapravo programiramo. 

Naučili smo da je svrha računala da obavlja određene zadatke za nas i da je za njega prirodno da bude isprogramiran. Zanimljivo je bilo čuti da je netko prije nas obavio veći dio posla i zapisao sve naredbe u računalo, tako da mi samo sjednemo za računalo, kliknemo i dogodi se čarolija. 

Neki su bili jako znatiželjni i zanimalo ih je kako izgleda taj procesor koji može izvršiti nekoliko milijardi instrukcija u sekundi...

Atmosfera više nije bila tako ozbiljna i malo smo se opustili. To je bila prilika da nastavimo kroz pjesmu. Da je računalni program niz naredbi razumljivih računalu naučili smo u veseloj, raspjevanoj atmosferi slušajući popularnu pjesmu Macarena. Neki su čak i zaplesali.

Prirodno, s pjesme smo prešli na igru. Kako ne bi sve ostalo u teoriji i kako bi praktično primijenili sve ono što smo naučili pridružili smo se inicijativi The Hour of Code i zaigrali igricu Angry Birds. Naravno nije to bila obična igrica. Kroz dvadeset nivoa bilo je potrebno računalu zadavati naredbe i blokove naredbi i to ne samo u pravocrtnoj strukturi nego i kroz petlju i grananje pomoći ljutoj ptici da dođe do svog cilja. Na taj način smo naučili i što su to programske strukture, zašto koristimo programsku petlju i što su uvjet i odluka u programiranju. 

Nakon odličnih rezultata u igri bili smo spremni za sljedeći korak - upoznavanje programskog jezika Python. Kako bi nam bilo jasno što je programski jezik, prisjetili smo se definicije jezika kao sredstva sporazumijevanja. Tu nam je od velike pomoći bio Harry Potter, poznavatelj parselskog jezika. Bilo je jednostavno - ako je parselski jezik komunikacije sa zmijama, programski jezik onda mora biti jezik komunikacije s računalima. Parselski nismo progovorili, ali nekoliko učenika je tvrdilo da zna klingonski.

Tako smo kroz razgovor o jezicima došli i do programskog jezika Python. Zaključili smo da on nema veze s pitonima, nego britanskom serijom Monty Python i to je bila idealna prilika da se nasmijemo gledajući isječak iz epizode Najsmješniji vic na svijetu. Vic nismo uopće čuli, ali smo se svi do kraja isječka hvatali za trbuhe od smijeha. Neki su zaključili da će i programiranje sigurno biti tako zanimljivo kao i serija. 

Da, programiranje može biti jako zanimljivo. Ali svaki početak je težak. Pogotovo ako je početak na nekom jeziku kojeg uopće ne govorimo i ne razumijemo. Moramo biti svjesni da ćemo u početku puno griješiti i pričati uglavnom nerazumljivo kao mala djeca koja dok uče pričati zvuče neodoljivo slatko, ali uglavnom nerazumljivo.

A računalo nam onda neće reći: "Joj kako si sladak/slatka." Računalo će reći: syntax error.

Naučili smo da ako želimo komunicirati s računalom, nema druge nego naučiti programski jezik. Python je bio naš izbor zato što je dovoljno jednostavan za nas početnike, a ujedno i dovoljno moćan programski jezik koji ćemo moći koristiti i u 8. razredu kad već budemo napredni programeri. 

Ostalo je još toliko vremena da naučimo jednu naredbu. Onu prvu i osnovnu, naredbu PRINT. Odmah smo ustanovili da postoje pravila kako ćemo razgovarati s računalom te da računalo ne razumije ako mu kažemo: "Bok, kako si! Hoćeš se dopisivati sa mnom?". Isto kao što pas, kućni ljubimac, razumije samo neke ključne riječi, kao što su sjedi, lezi, donesi, miran...tako i računalo razumije samo neke ključne riječi kao što su print, input, quit, return...Ako psu kažemo YouTube ili Shakespeare, on nas neće razumijeti. Također, ako računalu kažemo nešto osim ključnih riječi određenog programskog jezika, on će na svoj način reći da nas ne razumije (syntax error). 

Kako je vrijeme prolazilo i radionica se bližila kraju, učenici su polako preuzeli ulogu učitelja i sami podučavali jedni druge kako sve mogu koristiti naredbu PRINT dok su im kroz misli prolazile zmije, ljute ptice, Harry Potter i ritam Macarene.

Ivana Đuranić, prof.